se isti taj osmjeh vise nikada nece cuti u nasem razredu, njenom III.d.
U nedostatku prikladnih rijeci, brojni profesori izrazavaju svoju bol tihim sapatom, brojni mladi ljudi cude se okrutnosti zivota koji je za Lolu tek pocinjao. Velika je sreca, blagoslov i utjeha cinjenica da je Lola za svoga kratkoga postojanja usla i u nase zivote i u obliku jake pozitivne sile probudila ljepsu stranu nasega bica, svojim salama i originalnoscu, svojom golemom energijom. Na tome joj hvala. Biti dio zivota jedne takve osobe predivno je iskustvo. Nikada Lola nije isla malena ispod zvijezda. Neka nam njena opomena sluzi kao primjer, do trenutka kada cemo je ponovno sresti, u zvijezdama. Vrijeme prolazi, a s njime i bol. Nakon tuge bit cemo u stanju vidjeti svu snagu njenoga mladoga bica, bit cemo u stanju osjetiti jos vecu srecu sto smo je poznavali.
Hvala ti, Lola i pocivaj u miru.
|
